Nakon pet vikenda zaredom kako je društvo organiziralo zajedničke vožnje na razne destinacije, šesta nedjelja nije imala zašto biti iznimkom, odluka je pala na Italiju, u grad 90km udaljen od Rijeke, Trst, a glavni motiv putovanja je bio jednostavno neodoljiv i sladak, naravno radilo se o sajmu čokolade u Trstu na poznatom trgu Ponte Rosso. Krenulo se tek oko 11:00 sati iz Rijeke, zbog blizine destinacije nismo htjeli kretati ranije, nas 8 sa 4 motora i još troje ali s autom.

 

Trst je grad koje se smjestio na sjeveroistočnoj obali apeninskog poluootoka u pokrajni Trst kao jednoj od 4 pokrajne u talijanskoj regiji Furlanija-Julijska krajina. Područje na kojem se nalazi pokrajina je poprilično usko (5-10 km) i dugačko oko 30 km, a proteže se od mora pa do uzvisina Krasa (400 metara iznad morske razine). Ova pokrajina na sjeverozapadu graniči s pokrajinom Goriziom, dok se na jugu nalazi Slovenija (Primorska), a na zapadu Tršćanski zaljev u Jadranskom moru. Između Trsta i Milja nalazi se Miljski zaljev. Teritorij pokrajine se gotovo u potpunosti nalazi na Krasu. Ovdje postoji više primjera krškog reljefa od kojih je najpoznatija špilja Grotta Gigante. U pokrajini gotovo i da nema površinskih voda, osim rijeke Timave. Kroz povijest i ratovanja sam grad Trst bio je u posjedu raznih država i monarhija, od prijašnje Habsburške monarhije preko Napoleona do bivše republike Jugoslavije. U cjelovitosti je postao dijelom Italije tek 1977. godine kada takozvanu zonu B, koje je pripadala svojim područjem SFRJ, Tito Osimskim sporazumom vraća Italiji.

 

            Danas Trst broji oko 210000 stanovnika, ali protkan burnom povješću ipak je satkan razno raznim nacijama. Tako se ovjde osim talijanskog jezika mogu čuti slovenski, hrvatski i njemački, a kako je Trst ujedno i najveća luka sjevernog Jadrana, njegovim se ulicama i trgovima susreću i pomorci iz raznih zemalja diljem svijeta, kao i ilegalni emigranti pristgli morskim putevima.  Zbog tuđeg svojatanja Trsta kroz prošlost ova je regija danas izrazito desno politički orjantirana sa neprimjerenim idejama i vizijama za 21.stoljeće, kao što su pripojenje slovenskog i hrvatskog primorja te poluotoka Istre natrag Italiji.

 

            Trst je, kao i uostalom velika većina talijanskih gradova, prepun spomenika, dvoraca i crkvi povjesne baštine. Od poznatijih to su svakako dvorac San Giusto i Miramare. Potonji je sagrađen između 1856. i 1860. po projektu Carla Junkera i narudžbi Archduke Maximiliana. Dvorac se ponosi svojim vrtovima (impozantna zbirka biljaka se nalazi u njima) koja krase dva mala jezera, od kojih je jedan namjenjen labudovima a drugi lotusovim cvjetovima.

 

            Od prirodnih ljepota treba napomenuti spilju Grotta Gigante koja je najveća turistička jama u svijetu te spilju Cave of Trebiciano (350 m duboku) ispod koje protječe rijeka Timavo čiji je izvor također jedna od prirodnih atrakcija ovoga kraja.

 

            Crkve koje su najpoznatije u samom gradu, čije je većinsko stanovništvo rimo katoličkog nazora, su svakako katedrala San Giusto, te od ostalih religija, srpska ortodoksna crkva  građena u grčkom stilu staroga Bizanta San Spiridione, te židovska sinagoga Isrealite Temple sagrađena 1912.

    

            Spomenike kulturne baštine te prirodne ljepote regije smo spomenuli te sada krećemo na onaj najslađi dio ovog putovanja, na sajam čokolade, koji je i bio pravi motiv dolaska u ovaj talijanski grad. Naravno njeno visočanstvo, čokolada.

 

            Od oblika do okusa i ukusa, za svakog je bilo ponešto. Čak i oni zaljubljenici u umjetnost su pronašli neke zapanjujuće rukotvorine izrađene od tog smeđeg, tekućeg slatkog zlata. Oblici su bilo svakojaki od životinjskih motiva, do motiva ljudskih djelova tijela pa sve do alata koji je onako smeđkasti djelovao kao pravi stari, zahrđali alat. Okusa čokolade je bilo bezbroj, od normalne, preko crne, bijele, sa razno raznim alkoholima, duhanom, chilijem pa tako sve u nedogled. Cijene su varirale ali ukupno gledajući su bile više nego cijene običnih čokoladi u super marketima.

  

            Nakon što smo se nagledali i naprobali slatkih delikatesa i deserta, te malo redoslijed običnog obroka okrenuli naopako, društvo je odlučilo da je gladno te da se ubrzano vraćamo kući u konobu našeg prijatelja na jedan kasno popodnevni roštilj i pekicu. Trst, čokoladu, Italiju, Sloveniju ostavljamo za sobom te se po mraku vraćamo utažiti glad u svojim krajevima.

      

Tih 180km toga dana, izvrtili su se u tren oka na uricama naših motora, uživajući u vožnji, Trstu i raznim okusima čokolade svi smo se skupa vratili sretno kući nestprljivo čekajući večeru da se posluži na stol, a kako u našem društvu jedino kuhari nikada ne zakažu, roštilj i peka su bili izvrsni.

  

           I tako je ostala za nama i šesta nedjelja za redom da smo iskoristili kakvo takvo sunce i iskrali se motorima na ceste koje vode od naše Rijeke prema nekoj dogovorenoj zanimljivoj destinaciji.

 

About-Us :: Members :: Information :: Gallery :: Member Gallery :: Guest Book :: Contact :: Forum :: Web Mail