Nakon kraće zimske stanke što nismo uživali cestama sa svojim ljubimcima, dogovor društva je pao da se sljedeću lijepu nedjelju iskoristi za đir do malenog istarskog gradića Rovinja na zapadnoj obali poluotoka. Društvo se od zadnje vožnje malo povećalo, tako da nas je na ovaj put išlo 9 motora plus 3 suvozačice. Plan je, kao i uvijek, okupljanje u našem kvartu od kuda polako krećemo ka benzinskoj postaji Vrata Jadrana da "nahranimo" ljubimce i dočekamo drugi dio ekipe. 

            Put nas od benzinske, po dogovoru, dalje vodi ka Opatiji, Lovranu, Labinu preko Raše do Pule, gdje ćemo napraviti kratku stanku za kavu. Slučajnim šetačima, u mjestima kroz koja smo prolazili, krali smo pozornost te su pokušavali uhvatiti svojim objektivima fotoaparata našu kolonu motocikala koja im je izmicala iza zavoja. Vožnja do Pule u koloni je protekla ugodno, iako nas je iz Rijeke ispratilo oblačno vrijeme, a na drugoj strani Učke sunce je probijalo kroz oblake. U gradu Arene su nam se najviše, kako to inače i biva, radovala djeca, znatiželjno promatrajući svaki detalj na našim motorima parkiranim u samom središtu grada.

 

            Na kavi smo se zadržali samo sat vremena, tek da se malo okrijepimo tekućinom i protegnemo, pošto su suvozačice patile na sportskim motorima. Nekoliko klinaca je to vrijeme iskoristilo za slikanje na motoru koji bi odabrali, a mi smo jednog od njihovih roditelja iskoristili za vlastitog fotografa kako bi imali skupnu fotografiju za uspomenu jednoga dana.

            Nakon fotografiranja, put nas je dalje po sunčanom vremenu vodio preko Bala do našeg krajnjeg odredišta poznatog po crkvi Svete Eufemija na vrhu stare jezgre grada. Nakon nekih 40-ak minuta vožnje po cesti koju su obnavljali stižemo u Rovinj.

 

Rovinj je gradić u Hrvatskoj, na zapadnoj obali Istre, na 45° 01' geografske širine i 13° 38' geografske dužine istočno od Greenwicha. Jedan je od devet gradova u Istarskoj županiji, mali prelijep gradić, biser Istarskog poluotoka, sa burnom poviješću i prekrasnom sadašnjošću. Stari dio naselja leži na poluotoku, a grad se prvi put pominje pod nazivom Ruigno, Ruvigno, Ruginio u Cosmographiji Anonimnog Ravenjanina koji nam daje prikaz Istre u IV. i V. st. Grad Rovinj ima, prema popisu 1991., 12.910 stanovnika od čega 1.761 pripadnika talijanske nacionalne zajednice.

 

            Područje grada Rovinja graniči s općinama Bale, Kanfanar, Sv. Lovreč i Vrsar. U rovinjskom arhipelagu nalazi se 22 otočića od kojih, Sv. Andrija i Sv. Katarina kao najveći i najljepši. Posebno vrijedni i zaštićeni objekti prirode, specijalni rezervati na području Rovinja su: otoci i priobalno područje od otočića Sv. Ivana do Dvije sestrice, more i podmorje Limskog kanala i dio Limske drage, park šuma "Punta Corrente", močvara Palud, Romualdova pećina na južnoj strani Limskog kanala i kamenolom "Cave di Monfiorenzo" svojevrstan geološki "spomenik prirode".

 

            Starogradska jezgra, zaštićena povijesna cjelina (Rješenje o zaštiti doneseno po Konzervatorskom zavodu Rijeka 1963.g.) najčudesniji je i najinteresantniji dio Rovinja. Predivno je doživjeti stari dio grada bogat brojnim romaničko-gotičkim, renesansnim, baroknim, neoklasicističkim prozorima, balkonima, baladurama, altanama (terasama na krovu), portalima, skalinadama. Šetajući uskim ulicama i trgovima bit ćemo fascinirani ljepotom usko zbijenih visokih kuća koje jedna drugu podupiru na kosini podno crkve Sv. Eufemije. Nekad zaštićene sigurnim ranosrednjovjekovnim i renesansnim gradskim bedemima djelomično očuvanim do danas na južnoj i sjevernoj strani starog grada. Od sedam gradskih vratiju troja su sačuvala svoj prvotni oblik: Vrata Sv. Benedikta (danas Vrata na obali), Vrata pod zidom, s natpisom iz 1590.g. i Vrata Sv. Križa, s gradskim grbom, dok su Vrata stare ribarnice, danas Balbijev luk doživjela određene izmjene.

 

S gradskog trga, na mjestu gdje su postojala gradska vrata - Vrata stare ribarnice, ulazimo u stari grad. Tu se nalazi prelijepi barokni Balbijev luk, venecijanska građevina obložena kamenom 1678.-79.g. Na gornjem dijelu luka nalazi se figura glave, s vanjske strane luka, u turskom stilu a s unutrašnje strane mletačkom. Stotinjak godina kasnije, arhitrav luka je ukrašen sa dva grba obitelji Balbi, između kojih se nalazi kamena ploča sa posvetom a poviše nje figura mletačkog lava. Kameni lav je jedinstven po natpisu otvorene knjige na kojoj se čita "VICTORIA TIBI MARCE EVANGELISTA MEVS".  Svakako najpoznatiji i najimpozantniji spomenik kulturne baštine u rovinj je svakako Crkva Sv. Eufemije. Barokna građevina venecijanskog stila i najveći spomenik u gradu, rekonstruirana u vremenu između 1725. i 1736.g. Dužina crkve s vanjske strane je 51,11 m a širina 30,26 m. Srednja lađa visoka je 17,71 m a druge dvije po 10,11m. Na mjestu gdje se danas nalazi ova impozantna crkva, do X. st., nalazila se crkvica Sv. Jurja, koji je ostao konpatron župe a čiji se kip nalazi na glavnom oltaru župne crkve. Kad je 800.g. u grad dopremljen sarkofag s tijelom kršćanske mučenice Eufemije, stanovnici okolnih mjesta hodočastili su na grob Sv. Eufemije. Crkva Sv. Jurja postala je premalena te se početkom X.st. počela graditi nova crkva. Oko 950.g. nova trobrodna bazilika s tri polukružne izbočene apside bila je gotova. Na sredini je postavljen sarkofag s tijelom mučenice te je Sv. Eufemija zajedno sa Sv. Jurjem postala zaštitnicom grada. Za župu i za crkvu značajna je 1178. kad je, bulom pape Aleksandra III., crkva postala "Kaptolska".

  

            Unutrašnjost crkve je prekrasna. Glavni oltar i druga dva oltara djelo su Gerolama Laureata, dok su prekrasne kipove Sv. Jurja, Sv. Roka i Sv. Marka, iz kararskog mramora izradili braća Alvise i Ambrogio Tagliapietra. Oltar Presv. Sakramenta je bogat mramorom, osobito su lijepi stupići na oltaru kao i kipovi anđela među stupovima, te srbrni antependij iz 1777.g. izrađen u venecijanskim radionicama. Pričesna klupa je također iz kararskog mramora i svojom ljepotom doprinosi harmoniji prostora. Iza oltara Sv. Eufemije, na kojem je svetičin kameni kip iz XV.st., nalazi se sarkofag iz prokoneškog mramora s relikvijama svetice. Iza glavnog oltara stajale su na zidu tri velike slike u pozlaćenim okvirima, sada skinute zbog restauracije. Malo je povijesnih podataka koji govore o životu i smrti Sv. Eufemije. Bila je kćerka uglednog građanina iz Kalcedona, blizu Carigrada, a kao kršćanka, za vrijeme cara Dioklecijana, 304.g. zatvorena i mučena da bi na kraju bila bačena lavovima. Najčešće se prikazuje s mučeničkom palmom i kolom (kotač) a uz nju jedan ili više lavova. Umrla je kao mučenica 16. rujna 304.g. Pobožni kršćani su sačuvali njeno tijelo, kasnije je ono preneseno u Carigrad gdje je car Konstantin u njenu čast podigao veliku crkvu. Tu je sarkofag ostao do 800.g. kad su na vlast došli ikonoklasti. Dalje je, prema predaji, sarkofag jedne olujne noći nestao iz Carigrada i 13. srpnja 800. dospio do rovinjske obale gdje ga je, i dalje prema predaji, jedan mladić sa svoje dvije mršave kravice uspio dovući na brežuljak do crkvice Sv. Franje. Stanovnici grada su smatrali čudom dolazak sarkofaga do njihove obale te su Sv. Eufemiju počeli štovati kao svoju zaštitnicu. Sarkofag potiče iz III.st., iz prokoneškog je mramora, rađen u akvilejskim radionicama i nije dovršen. Dug je 208 cm, visok 195 cm a širok 95 cm. U sarkofagu su svetičine kosti prekrivene skupocjenom odjećom izvezenom zlatnim ukrasima. Voštana maska, koju je 1953.g, iyradila Mila Vod, pokriva kosti glave. Blagdan Sv. Eufemije je 16.rujan.

 

            Nakon šetnje gradom i razgledavanja, društvo je zastalo u jednoj konobici u središtu stare jezgre na ručak. Nakon objeda i razgovora poslije njega, bili smo, onako siti, primorani sjesti natrag na motore i polako krenuti put kući. Nedjelja je prošla u ugodnom društvu uz vožnju, sunce, razgledavanje i šalu. Motori su nam toga dana izbrojali nešto malo preko 270km, a mi smo se sretno vratili kući sa osmijehom na licima.
 

 

About-Us :: Members :: Information :: Gallery :: Member Gallery :: Guest Book :: Contact :: Forum :: Web Mail