Nedjelja, 22.09.2007., jutro, sunce, tko je mogao slutiti toga dana na kakvu vožnju društvo zapravo kreće. Dugo su se sanjali dječački snovi o vožnji i motorima i kako svatko od nas, koji smo skupa odrasli, ima svog ljubimca na dva kotača. Eto, ponekad se poneki snovi i ostvare ako ih dovoljno jako želiš..i dugo sanjaš. Plan za prvi đir društva, u kojem smo u tom trenutku bila samo nas četvorica, bio je usmjeren cestama koje vode za Pulu. Preko tunela Učke i ipsilona do grada sa povijesnom Arenom u srcu.

 

            Vožnja je protekla u zadovoljstvu dosanjanih snova i bila je točno onakva kakva će nam zauvijek ostati u sjećanju dok nas bude. Nisam više ni sam siguran da li mi je osmijeh na licu bio zbog pogleda na prijatelje koji su me na cesti okruživali jašući svoje ljubimce ili zbog toga što se i ja vozim napokon sa njima, no bilo kako bilo, ostalo je nezaboravno. U Pulu smo pristigli relativno brzo, što zbog tempa vožnje koji se prilagodio brzoj cesti, što zbog uživanja koji je trajao prekratko ali ostao zauvijek u nama kao uspomena.

 

Grad na jugozapadnom kraju Istarskog poluotoka, razvio se podno i na sedam brežuljaka (Kaštel, Zaro, Arena, Sv. Martin, Opatija sv. Mihovila, Mondipola i Pra Grande), na unutrašnjem dijelu prostranoga zaljeva i prirodno dobro zaštićene luke (dubine do 38 m) koja je otvorena prema sjeverozapadu s dva prilaza, neposredno s mora i kroz Fažanski kanal.
Današnja površina Grada Pule iznosi 5.165 ha, od čega 4.150 ha na kopnu i 1.015 ha na moru, a omeđena je sa sjevera otocima Sv. Jerolim i Kozadom, gradskim naseljima Štinjan, Veli Vrh i Šijanskom šumom; sa istoka područjima Monteserpo, Valmade, Busoler i Valdebek; s juga Starom Plinarom, marinom Veruda i otokom Veruda; te sa zapada Verudelom, Lungomareom i Musilom.

  

            Gustoća naseljenosti Grada Pule iznosi 1.093,27 stanovnika/km2 te je peti grad po gustoći stanovništva u Hrvatskoj, a deveti grad po samom broju stanovnika, a brojka prema popisu iz 2001. sa okolicom, iznosi nešto malo više od 85000 ljudi, dok sam grad broji oko 59000.
            1904. je mladi Joyce stigao u Pulu, a radio je upravo u zgradi pred kojom se danas nalazi njegov kip. U zgradi je bila Berlitzova škola gdje je dobio posao kao učitelj engleskog jezika. Pula je najveći grad na istarskom poluotoku, smješten na njegovoj zapadnoj obali, sa bogatom lučkom i brodograditeljskom povješću, no najpoznatiji spomenik Pule se nalazi u samom srcu svoga grada, a to je veličanstvena Arena.
           
  

            Pulski Amfiteatar, najveći i dobro očuvan spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj, sagrađen je sredinom I. st. pr. Kr. U njemu su se odvijale gladijatorske i viteške borbe, borbe s divljim zvijerima i druge predstave, što su bila najvažnija društvena zbivanja u antičkome svijetu. Izgrađen je izvan gradskih zidina nadomak grada, uz glavnu cestu Via Flavia, koja je iz Pule vodila u Akvileju i Rim, a mogao je primiti do 25.000 gledatelja.
Uspoređujući ga s više od 200 rimskih amfiteatara, plašt pulskog Amfiteatra s četiri stubišna tornja je najsačuvaniji i rijedak primjer jedinstvenih tehničkih i tehnoloških rješenja.
Amfiteatri su bili natkriveni valerijem koji su štitili gledatelje od kiše i sunca, što potvrđuju rijetko sačuvani elementi konstrukcije upravo na pulskom primjeru.
Zbog specifičnosti konstrukcije, na pulskom se Amfiteatru mogu izučavati tradicionalni načini i metode građenja u antici, što ga čini jedinstvenim i po čemu se bitno razlikuje od ostalih u svijetu.

            Pula je prepuna spomenika povijesne baštine, od zidina i rimskih vrata, rimskog hrama i manjeg amfiteatra, koji datiraju još iz doba Rimskog Carstva, pa do Mletačke utvrde koja datira iz XVI. Stoljeća.
            Rimski amfitetar je izgrađen vjerojatno u I.st. na istočnoj padini pulskog brežuljka podno starog Castruma. Zauzimao je znatno veći prostor od onog danas vidljivog, jer nisu do kraja završena arheološka istraživanja.  Logično je smješten na istoku padine koja ima dobre uvjete za održavanje predstava. Korištenje padine brežuljka za gledalište nije bila karakteristika rimskih već grčkih teatara. Prostor teatra dijelio se na arhitektonsku scenu i proscenij na kojem su igrali glumci, orkestru i gledalište koje je moglo primiti do 5000 gledatelja.

  

Rimska vrata i gradske zidine na ovom potezu, najstariji su dio rimskih obrambenih zidina koje su se tijekom vremena rušile i obnavljale uz razne preinake. Herkulova su vrata najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u Puli, izgrađena sredinom I.st.pr.Kr. Na zaglavnom kamenu isklesana je glava Herkula, zaštitnika antičkog grada Pole, i njegova toljaga. Natpis na vratima vjerojatno datira osnutak rimske kolonije Pole oko 45.g.pr.Kr.
Dvojna vrata po stilskim karakteristikama mogu se datirati u kraj I. ili početak II. st.

    

Svakako od zanimljivijih djelova pulske povijesti treba spomenuti dugogodišnju lučku i brodograditeljsku djelatnost. Arsenal i brodogradilište postoje od kada postoji grad i to uvijek na istome mjestu kroz cijelu povijest Pule. Koliko se brodova gradilo u arsenalu i privezivalo u luci ovisilo je o gospodarskom prosperitetu ili zastojima u razvitku grada. Prirodne karakteristike pulskog zaljeva: prostranost, zaštićenost, bogato poljoprivredno zemljište i obilje izvora slatke vode, pogodovale su nastanku grada upravo na ovome mjestu, odnosno gradine Histra prije više milenija. Razvoj i prosperitet grada, u njegovoj dvomilenijskoj povijesti, bio je uvijek u uskoj uzročnoj vezi s mogućnostima i stupnjem korištenja tog zaljeva, odnosno luke u jugoistočnom djelu, gdje kontinuirano postoji od prvih početaka. Cijeli zaljev postaje glavni gospodarski resurs grada u austrougarskom stogodišnjem razdoblju, kada izgradnjom lukobrana početkom XX.st. postaje važna i velika
 luka u kojoj se mogla smjestiti cijela ratna flota Monarhije.

 

            Pula, kao i cijela Istra, prepuna je povijesti s kojom je živjela, teško je u jednom danu sve obići, vidjeti, saznati, ali nas četvorica smo toga dana prošetali komadićem svega toga tek da nam ostane u sjećanju jedna predivna nedjelja koje je bila za nama, a za koju nismo ni slutili, da je to tek početak uživanja u vožnjama i okupljanja jednog većeg društva od onog, kojeg smo toga dana, sačinjavali samo nas četvorica. Polako smo se spremili, pošto su nas popodnevni sati već počeli sustizati, te krenuli natrag put kući, ali ovog puta cestama istočne obale Istre, pokraj Raše, Rabca, Labina, Plomina, Lovrana, Opatije i na kraju Rijeke.

 

About-Us :: Members :: Information :: Gallery :: Member Gallery :: Guest Book :: Contact :: Forum :: Web Mail