Već u drugom dogovorenom điru društva pobjegli smo van granica Hrvatske, do susjedne nam Slovenije, točnije do grada Postojne u obilazak znamenitoj Postojnskoj Jami. Društvo od nas četvorice se sastalo u kvartu te starom cestom prema Rupi zaputilo put Ilirske Bistrice, Pivke i tim putem dalje prema Postojni.

 

            Postojna je omaleni slovenski gradić sa 12-ak tisuća stanovnika u samom gradu i njegovoj okolici, a svakako je svijetu puno poznatiji po svojem fenomenu kraške prirode Postojnskoj Jami. Čim smo pristigli prvo smo parkirali motore na za to predviđenim mjestima te malo protegnuli noge i fotografirali par zajedničkih slika.

 

            Neposredno ispred ulaza u jamu smjestio se istoimeni hotel ponad korita rijeke Pivke koja protječe jednim svojim dijelom kroz samu špilju, a dijelom i ispod nje. Okolina oko jame i hotela je vrlo lijepo održavana i uređena.

 

            Postojnska jama je splet od 20 kilometara zakopanih rovova, galerija i dvorana, u koju su iskusni vodiči u više od 185 godina otpratili više od 31 milijun posjetitelja. To je najveća jama klasičnog krša i ujedno najbolje posjećena turistička jama u Europi.

 

Najzanimivljivije rovove je 1818. godine otkrio Luka Čeč i ovdašnji ljudi već su sljedeću godinu jamu priredili za turistička razgledavanja. 1872. godine u njoj su položene železničke tračnice, a 1884. godine električno osvjetljenje. Postojnska jama jedina je jama na svijetu u koju vas na razgledavanje odvozi jamski vlak, pa se tako u vožnji rovovima i dvoranama možete diviti opsežnosti i veličini podzemnog svijeta gdje je geološka prošlost zapisana na svojstven način. Fotografiranje u samoj jami je zabranjeno, ali nama vrag naravno nije dao mira pa smo morali jednostavno ovjekovječiti pokoji prizor. Ulaznica je za odraslog posjetitelja koštala 18e.

 

            Razgledu posjetitelja Postojnske jame nudi se nepregledno bogatstvo mineralnih siga najrazličitijih oblika, boja i generacija, kalcitne sige te druge umjetnine koje je priroda izoblikovala kroz tisućljeća, a kojima su se već u prošlim stoljećima divili kraljevi, carevi, predsjednici država i druge važne ličnosti. Pregršt stalagmita i stalaktita vire od svih plafona i podova kraj kojih smo prolazili, a poneki od njih su toliko stoljećima stari da su se pretvorili kroz nakupine vapnenca u stalaktate impozantnih opsega. Jedan od takvih stalaktata jest i zaštitni znak Postojnske Jame. Za rast od 1cm stalagmita ili stalaktata prirodi je potrebno oko 10 godina.

 

Već od sredine 17. stoljeća Postojnska jama zanima i prirodoslovne znastvenike i istraživače, zato je poznata i kao koljevka speleobiologije, znanosti o životu u podzemlju. Postojnska jama je otvorena cijelu godinu, posjet traje sat i pol. Stalna temperatura u jami je oko 10 °C. A jedna od znamenitosti jame jest svakako čudotvorno stvorenje krške prirode, čovječja ribica. Slijepa životinja, gušterskog oblika i ribljih škrga, koja živi u mraku spilja a boja joj kože podsjeća na ljudsku, po čemu je i dobila naziv.

 

            Najimpozantnija dvorana unutar kompleksa prirodnih tunela jest svakako ona koja je po planu obilaska posljednja a ime joj je Koncertna dvorana. Kako samo i ime kaže, veličinom je toliko prostrana, i akustično povoljna, da se u njoj tokom godine, kada je to moguće, održavaju operni koncerti i instrumentalne izvedbe, a tokom božićnih blagdana tamo su u stalnoj postavi tzv. žive jaslice. Dvorana je u proljetnim mjesecima poplavljena vodom koju donosi rijeka Pivka kada nabuja otopljenim snijegom sa okolnih planina.



            Nakon obilaska Postojnske Jame društvo se zaputilo na jedan brzinski obrok s nogu te polako natrag put Opatije na večernju kavu. Motori su toga dana izbrojali nešto malo više od 190km, a mi smo se sretni i zadovoljni vratili svojim domovima.

About-Us :: Members :: Information :: Gallery :: Member Gallery :: Guest Book :: Contact :: Forum :: Web Mail