Pri kraju travnja, nakon nekoliko prijedloga za posljednji nedjeljni đir u 4.mjesecu, pao je dogovor da se ide na otoke Cres, Mali Lošinj i Veli Lošinj. Vrijeme je hvala Bogu bilo prelijepo, pa smo od početka, kada smo se našli u kvartu, pa do povratka kući, jednostavno guštali u vožnji našim ljubimcima. Plan puta je bio iz Rijeke krenuti preko Opatije, Lovrana put Brestove gdje ćemo potom trajektom prijeći na cresko trajektno pristanište Porozinu. Plovidba trajektom od strane kopna do strane Cresa je trajala kakvih 20-ak minuta, za koje smo vrijeme mi uglavnom izvođenjem gluparija privlačili poglede ostalih naših morskih suputnika.

 

            Otok Cres, najveći jadranski otok, nalazi se na sjevernom dijelu Kvarnerskog zaljeva. Na jugu, u Osoru, povezan je pokretnim mostom s otokom Lošinjem. Cres je brdovit otok dug 66 km i širok od 2 do 12 km. Obala otoka je razvedena i duga oko 248 km i obiluje mnogim uvalama i šljunkovitim plažama na svom zapadnom i južnom dijelu, dok su sjeverni i istočni dio ovjenčani strmim i surovim stijenama. Najviši vrhovi otoka Gorice (648m) i Sis (638m) nude jedinstve pogled na cijeli Kvarnerski zaljev pri kojem nitko ne ostaje ravnodušan. Kao posebnu zanimljivost treba istaći prirodnu neobičnu pojavu slatkovodnog jezera Vrana, površine 5,75 cetvornih kilometara. Razina slatkovodnog jezera je iznad razine okolnog mora, a njegovo dno ispod morske razine na dubini od 74m. Cres karakteriziraju veliki kontrasti izmedu sjevernog submediteranskog dijela s visokim i gustim šumama hrasta medunca, graba, brijesta i kestena i srednjeg i južnog mediteranskog dijela koji obiluje pašnjackim goletima i gustom makijom.

 

            Veliko bogatsvo biljnog (oko 1300 vrsta) i životinjskog svijeta, s izuzetnim brojem endemičkih vrsta predstavlja pravi izazov za zaljubljenike u prirodu. Na Cresu je također jedno od posljednjih staništa u svijetu vrlo rijetke ptice - bjeloglavog supa. Koje se može pronaći na obroncima litica oko mjesta Beli na otoku.

 

            Otok Cres bio je naseljen vec u mlade kameno doba. Kontinuitet života na otoku predstavlja nam izuzetno bogato povijesno i kulturno naslijeđe: od niza liburnijskih gradina, ostataka antičkih gradova, ranokatoličkih crkvica razasutih po otoku, samostana i ostataka gradskih baština venecijanskog razdoblja do spomenika današnjice.
            Prvo mjesto obilaska nakon što smo sišli sa trajketa na otok bio je sam grad Cres. Gradić Cres, smjestio se na sjeveroistočnom dijelu prostranog i odlično zaklonjenog zaljeva koji obiluje prostranim lijepim kupališnim prostorima. Ljudska aktivnost već od antičkog doba ostavila je cijeli niz spomenika kroz koje si u mašti možemo zamisliti mukotrpan život čovjeka na ovim prostorima.

 

            Današnji prostor obilježava srednjovjekovna lučica "mandrač", gotske i renesansne crkve i samostani, palače plemenitih obitelji i ostaci gradskih utvrda. Sve do kraja venecijskog razdoblja Cres je isključivo unutar gradskih zidina, a izvan gradskog prostora su jedino dva samostana. Velike promjene nastaju razvojem pomorstva i brodogradnje sredinom 19. st.

            Nakon šetnje Cresom i kratke stanke za kavu krećemo dalje. Put nas kroz prirodu creskih obronaka i manjih pašnjaka vodi do prekrasnog sela Lubenice, koje se smjestilo na samom vrhu litice od kuda se proteže predivan pogled na more u daljini, te Istru sa jedne strane i omalena polja u dolini sa druge strane samog sela.

 

Lubenice, kameniti grad neprekinute povijesti duge 4.000 godina. Srednjevjekovna je utvrda koja se uzdiže na vrhu litice visoke 378 metara, to je dragulj hrvatske ruralne arhitekture. Ne znam odakle dolazite i kako ćete doživjeti Lubenice, ali ne možete ostati ravnodušni. U Primorju ste navikli da galebovi lete iznad vaših glava, a ovdje ih vidite pod sobom kako kruže ogromnom provalijom iznad survina i klisura, iznad mora što se proteže u pučinu, u beskraj. Covjek ovdje postaje malen medu praelementima. U takvom ambijentu, atmosferi magične sabranosti, već se niz godina održavaju Lubeničke večeri.

 

 

            Nakon Lubenica i predivne pješčane plaže u daljini do koje se dopire morskim putem, mi sjedamo natrag na motore te odlazimo dalje na drugi otok preko mosta Osor, do Maloga Lošinja, koji je uzgred budi rečeno inače veći od Veloga Lošinja kojega ćemo posjetiti malo kasnije. Lošinj je otok burne povijesti protkane morem i brodovima, predivne povijesne znamenitosti i prirodnih ljepota flore i faune.
            Mjesto Mali Lošinj je najveće naselje na otoku, smješten sa južne strane lošinjskog zaljeva, te je zahvaljujući tom položaju postao značajno pomorsko i trgovačko, a danas i turističko središte. Smješten je u uvali Augusta, najvećoj zatvorenoj uvali ovoga otočja. Sa 7.000 stanovnika, danas je Mali Lošinj najveći otočni grad na Jadranu. Počeci Malog Lošinja sežu u 12. stoljeće kada je na otok Lošinj došlo dvanaest hrvatskih obitelji nastanivši se u istočnoj uvalici Sv. Martin. Prvi hrvatski doseljenici bili su stočari i poljoprivrednici, kasnije prelazeći na ribarstvo, pomorstvo i brodogradnju selilo se i cijelo naselje prema obali.

 

            Zlatno doba Malog Lošinja bio je konac 19. stoljeća kada je, zahvaljujući moru i pomorstvu "Malo selo" postalo pomorski gradić. Zbog velikih promjena i krize pomorstva na ovom području, prelaskom sa jedrenjaka na parobrode, činilo se da je sudbina takvih i sličnih gradića zapečaćena. Otkrivanjem zdravstvenih učinaka otočne klime, te nastajanjem nove privredne grane, turizma, otvorena je nova stranica u povijesti Malog Lošinja.

 

            Danas je Mali Lošinj jedan od glavnih turističkih centara na Jadranu, poznat u svim europskim turističkim krugovima o čemu svjedoče mnogobrojni vjerni gosti, koji ga posjećuju svake godine iznova. Mali Lošinj je dobitnik titule šampiona turizma 2007. godine, i hrvatski kandidat za Zlatni cvijet Europe 2009. U davnoj prošlosti Cres i Lošinj bili su jedinstveni otok, tek umjetno prokopanim kanalom kod Osora, vjerojatno u rimsko doba, nastala su dva otoka koja su danas povezana cestovnim mostom i u prometnom geografskom smislu tvore jedinstvenu cjelinu.


           
           
Lošinjski je akvatorij značajan i po populaciji dobrih dupina, jednoj od najistraženijih na Mediteranu. Smatra se da danas broji oko 120 jedinki i strogo je zaštićena životinjska vrsta u Hrvastkoj, baš kao i neke vrste guštera Macaklin i pjedine vrste leptira koje obitavaju na otoku.

 

            Osim prirodnih ljepota Mali Lošinj je u posljednje vrijeme poznat i po još jednoj svjetski vrijednoj znamenitosti, Apoksimenu. Antički brončani kip atleta, visok 192 cm, izvađen iz podmorja između otočića Vele Orjule i otoka Lošinja 27. travnja 1999., jedina je za sada pronađena velika bronca na istočnoj obali Jadrana. Pretpostavlja se da je u more dospio početkom 1. stoljeća, kamo su ga tijekom jaka nevremena bacili zbog opasnosti od prevrtanja broda ili kao žrtvu bogovima za siguran nastavak putovanja kroz Osorski kanal u kakvo bogato odredište na sjeveru Jadranu. Kip predstavlja atleta, mladog sportaša u trenutku dok čisti strigil (strugaljka) kojim je sa svoga tijela sastrugao ulje, prašinu i znoj nakon natjecanja. Tijekom restauracije koja je trajala gotovo sedam godina, istraživanjem materijala i stila izrade kip je datiran u 2.–1. st. pr. Kr., a prototip na temelju kojega je izrađen, znatno je stariji, iz sredine 4. st. pr. Kr. Od osam do sada poznatih varijacija prototipa Apoksiomena (od kojih je najpoznatiji brončani kip iz Kunsthistorisches Museuma u Beču, otkriven 1896. u Efezu), lošinjski je kip najcjelovitiji i najbolje sačuvan. Autor kipa je nepoznat, no klasična ljepota i vrsnoća izrade govore o vrhunskome majstoru. U tijeku je uređenje muzeja u palači Kvarner u Malom Lošinju, u kojem će od kraja 2010. godine Apoksiomen biti trajno izložen.

 

Nakon Malog zaputili smo se prema Velom Lošinju. Omaleno ribarsko mjetsašce sa malim centrom. Tamo smo uz kratku šeznju popili kavu te iskoristili za slikanje sa slovenskim kolegom po motoru koji je bio na odmoru sa svojom ženom. Smješten je u uskoj uvali na jugoistočnoj strani otoka Lošinja, u podnožju brda Sv. Ivan. Visoke kuće, u prvom redu oko luke, te brojne raskošne vile s lijepim vrtovima, glavne su značajke ovog lijepog gradića, koji je sa svojih 1000 stanovnika, drugo naselje po veličini na otoku. Interesantno je spomenuti da je nekada Veli Lošinj (Velo selo) bio veći od Malog Lošinja (Malo selo), ali se Mali Lošinj kroz povijest brže razvijao, te je danas situacija obrnuta, ali su nazivi ostali do današnjih dana.
U uskim uličicama Velog Lošinja, kroz "portune" vide se raskošne vile nekadašnjih kapetana, brodovlasnika i bogate gospode. U vrtovima tih vila skupljeno je 80-tak vrsta različitog bilja, dok u velološinjskom parku, ispred današnjeg liječilišta, a nekadašnje rezidencije nadvojvode
Karla Stjepana, ima više od 200 botaničkih vrsta.
 
  

            U neposrednoj blizini Velog Lošinja smještena je mala ribarska lučica Rovenska, koja plijeni pažnju svojom prekrasnom plažom, ribarskim ugođajem, tradicijom ljudi koji su svoj život posvetili moru i izravnom dodiru s prirodom.
            Nakon Veloga Lošinja polako nas sati sustižu i primorani smo sjesti na motore te polako krenuti natrag put kući, no ovoga puta preko trajketne linije Valbiska-Merag koja spaja otoke Cres i Krk, pa preko Krka i krčkog mosta polako prema Rijeci.

 

            Motori su toga dana izbrojali nešto više od 300km uživanja po cestama Cresa i Lošinja. Mi smo premoreni i zadovoljni stigli kući u predvečernjim satima prepuni dojmova prelijepih pejzaža prirodnih i kulturnih znamenitosti ovih dvaju otoka.

 

About-Us :: Members :: Information :: Gallery :: Member Gallery :: Guest Book :: Contact :: Forum :: Web Mail